Figuralne kompozicije

Javljaju se tri glavna motiva: kolo, lov i viteški turnir. Figure životinja i ljudi nisu detaljno obrađene. Prikazi su jednostavni i usuđujem se reći ukalupljeni. Može se prekopirati primjerice konjanik sa stećka na stećak ili motiv kola, koji je uvijek isti, samo što se broj likova mijenja od tri, najčešće četiri, pet, itd, tu su još i kombinacije sa miješanim kolom. Detaljiziranje je izraženo samo u Lokvičićima, gdje je taj kovač udubljenim kanalićem primjerice odvojio grivu od konjskog vrata i naglasio da konjanik nosi prsluk. Svi prikazi su ukomponirani u narativne scene koje nam govore o životu pokojnika ili o pogibelji.

Scene lova su česte u Imotskoj krajini. Često je prikazan lov na jelene, pa se pretpostavlja da ih je bilo u srednjem vijeku. Scene lova nisu iste u cijeloj krajini. Postoji pojedinost koja nam govori da su prizori lova uzeti iz stvarne sredine.

U Cisti, Lovreću, Lokvičićima, i u krajevima koji imaju polja, i koji su uz putove, lovci se prikazuju kao konjanici koji gone jelena na konjima, s kopljima i prate ih psi. Dok su lovci iz Zagvozda i Župe pješaci, jer se zbog kamenitog terena tu ne može jahati. Stećak iz Luetića, iz Župe Biokovske, prikazuje dva ljudska lika, dvije životinje i polumjesec i zvijezdu. Kopljanik i zvijer sa velikim ustima i repom su u sukobu. Kopljanik je iza psa ili konja. A druga ljudska figura izgleda kao žena koja sve promatra, ili kao žena koju kopljanik spašava nevolje. Pretpostavlja se da je ovo sv. Jure u borbi sa zmajem (sl.42.). Od ukupno četiri scene lova na medvjeda jedan je prikazan na stećku u Lovreću i to je jedini takav prizor u Imotskoj krajini.[1]

Motiv viteškog turnira nije tako čest ali je značajan jer su stećci s ovom tematikom stariji od onih u Duvanjskom i Kupreškom polju, gdje je ovaj motiv čest. Motiv turnira nalazimo u Cisti, Lovreću, i dva u Lokvičićima kod Pezinih kuća. Prikaz je uvijek isti. Može se preslikati. Borba se odvija među arkadama, koje imaju tordirane stupove, koji završavaju ljiljanom. Dva konjanika su okrenuti jedan prema drugom, imaju oklop i sukobljavaju se. Zbog ovih stećaka i one iz jugozapadne Bosne svrstavamo u skupinu imotskih stećaka.

[1] Š. BEŠLAGIĆ, 1981, 80-81. Motiv kola se javlja na svakom stećku sa figuralnim kompozicijama. Kolo se javlja u raznim kombinacijama. Postoje muška, ženska, mješovita, pa čak na jednom stećku u Zagvozdu imamo i dječje kolo. Najčešća su ženska kola. Česta je i kombinacija kola gdje je jedna žena između dva muškarca, smatra se da je to žena sa mužem i sinom. Čest je prikaz mješovitog kola gdje je prvi lik muškarac kojeg slijede tri ili više žena. Predvodnik kola sa križem je motiv iz Ciste Velike (sl.18.).

Imamo dva prikaza žene koja vodi konja za uzde u Imotskoj krajini. To bi mogla biti scena dočeka ili naglašavanje tuge zbog pogibelji. Često je prikazan konj sam, dakle konj bez jahača, što ukazuje na pogiblju u ratu ili lovu. Prema Bešlagiću predstava žene između konjanika ili nekih drugih životinja simbolizira božanstvo.

Čest motiv su pojedinačne ljudske figure, bilo da su muške ili ženske, ponekad s oružjem a ponekad s raznim drugim predmetima u rukama, ponekad samo podbočene, ponekad se drže za križ, nekad sa podignutom rukom. Cijele muške uspravne figure vjerojatno su portret pokojnika. Tu je i prikaz oranta, molitelja, što je čest motiv u starokršćanskoj ikonografiji. Ovdje orant sliči na križ (sl.16.).

Čovjek s mačem ili ponekad i sa štitom čest je na stećcima i označava grobove ratnika i vojnika. Na stećku Vlkoja Bogdanića koji ima natpis, scena je jedinstvena u kraju. Tu imamo borbu konjanika i pješaka.