Najjednostavniji
simbol je križ. Simbolizira kršćansku vjeru i žrtvu Isusa Krista. U početku istraživanja stećaka
križ nije povezivan s vjerom, smatrano je da je to bilo značenje tadašnje
pismenosti. Što je naravno apsurd. Znak križa je vrlo čest na imotskim stećcima i javlja se u različitim
varijantama: jednakokračni ili grčki križ, latinski križ, crux hastata ili egipatski ankh, svastika, malteški,
križ sv. Andrije, križ sa vrhovima koji prelaze u krugove, križ označen sa pet rupa poredanih vertikalno
i horizontalno, križ stiliziran od grana stabla ili petlji i jedan slučaj
ljiljana tzv. Crux Gemina.
Može se pretpostaviti da su kovači
sve te križeve vidjeli na oklopima i zastavama vojski koje su prolazile
ovim krajevima. Pošto je to bilo vrijeme križarskih ratova vjerojatno je mnogo ratnika prolazilo tim krajem, te
je to blještavilo oklopa i raskoš boja i simbola na vitezovima ostavilo snažan dojam na majstore kovače.
Jeruzalemski križ predstavlja
Golgotu i simboliziraju ga tri križa, od kojih je srednji veći i izdignut, a dva manja su sa strane. Nalazimo ga
na lokalitetu Mramori u Lovreću i na stećku kod Pezinih kuća,
na Berinovcu u Lokvičićima. Postoji i križ od tordiranog užeta,
stoji na stalku, završava krakovima koji se šire poput listova (sl.1.). Čest je i antropomorfni križ čiji
je gornji krak zaobljen u obliku badema, a vodoravni krakovi su blago slomljeni
pa se ima dojam da čovjek drži raširene ruke (sl.15.).
Stilizirani ljiljani su uz križeve
jedan od češćih motiva. Po M.Wenzel najveći broj simbola stiliziranog ljiljana nalazi se baš u Imotskoj
krajini, a u krajevima južno i istočno od Neretve ih uopće nema. Razumljiva je pojava i učestalost stiliziranog
ljiljana. To je simbol kojeg su koristili bosanski vladari, porijeklo mu je s francuskog dvora jer je Anžuvinska dinastija
bila rodbinski povezana s bosanskom dinastijom Kotromanić. Ljiljan se u Imotskoj krajini pojavljuje u dva oblika koja
M. Wenzel ih povezuje s muškom i ženskom plodnošću. Imamo Imotski simbol „A“ i Imotski simbol „B“. Simbol „A“ je označavao žensku plodnost. Povezuje se sa egipatskim
križem – crax onsata koji je bio povezan s obnavljanjem života
i trudnicama. Simbol „A“ se rašlja pri dnu i obično je
to područje ispunjeno ili cvijetom ljiljana, križem, kolutom ili nečim što bi moglo predstavljati ljudsku
figuru. Simbol „B“ ima jedno deblo iz kojeg izbijaju grane.
Dvojna spirala se također povezuje sa kultom plodnosti i života. Spirala
je čest motiv po imotskim stećcima. Ovaj simbol se smatra drvom života.
Još od prapovijesti spirala se povezuje sa ženskom utrobom za koju se mislilo da ima oblik dvojne spirale. Prikazuje
se tako da se iz debla spirale izvijaju svaka na svoju stranu.
Polumjesec
i zvijezda se često javljaju na imotskim stećcima u plićem ili u izrazitom reljefu kao što je to slučaj
sa ovim simbolom sa Pratrove glavice u Ričicama. Nekad se javljaju odvojeno,
mada u 90% slučajeva nastupaju zajedno kao jedinstveni simbol. Polumjesec i zvijezda šestokraka koju još nazivaju
i Jupiterova zvijezda u srednjem vijeku simboliziraju Illyricum. Prema P.R.Vitezoviću
mjesec označava narod, a Jupiter ljubitelji zvijezda nazivaju velikom srećom. Prema Ptolomeju ovaj simbol i ta kombinacija
podaje izvrsno zdravlje i dug život. A po meni upotreba ovog simbola kojeg su ti stari ljudi mogli vidjeti u ranu zoru
obećava miran zagrobni život. Mijenjanje mjesečeva oblika je vjerojatno snažno djelovalo na ljude od najstarijih
vremena do danas. Smatra se da mjesec svojim mijenama, postajanjem i nestajanjem predočava izmjenu života i smrti.
Dakle simbolizira smrt ali i nadu u uskrsnuće. Pomrčina Sunca, Mjeseca i pojava zvijezde repatice su tri fenomena
koja su u srednjem vijeku ulijevali strah i povezivani su s ratovima, epidemijama i glađu. O tome i raznim konstelacijama piše i detaljizira Kužić
u svojoj dizertaciji.
Simbol polumjeseca i zvijezde
uzrokom je masovnih uništenja stećaka jer su ih svećenici smatrali turskima i poticali su na uništenje
misleći da tako jačaju nacionalnu svijest i vjeru. Turci su simbol polumjeseca i zvijezde preuzeli od Bizanta, tek
nakon osvajanja Carigrada. Polumjesec i zvijezda se često nalaze na bosanskom novcu i na njihovim obiteljskim grbovima.
U kršćanskoj ikonografiji često se javljaju polumjesec i zvijezda,
često je Bogorodica prikazivana kako stoji na polumjesecu, a iznad nje su često mnoštvo ili jedna zvijezda.
Oklopljena
ruka ili ruka bez oklopa, sa mačem često se nalazi po stećcima,
u različitim kombinacijama, na štitu, samostalno, uokvirena trakama itd. Taj motiv se pripisuje grbu Rame. Zmija
se javlja rijetko na stećcima no u Imotskoj krajini se javlja na tri mjesta. Zmije uobičajeno simboliziraju podzemlje
i pakao. Na jednom su zmije u kombinaciji s križevima, na drugom su s ljudskom figurom, a na trećem se pojavljuje
zmija i štap. Ptica je simbol pokojnikove duše. Također se smatra da jelen, konj, pas, riba, zmija, i neke
druge životinje se dovode u vezu s dušom pokojnika. Pas je često prikazan kao element lova.
Motiv štapa je čest na području Ciste i Lovreća.
On obično simbolizira vlast. U Vinjanima na istočnoj strani sljemenjaka, vidi se štap sa spiralnim
završetkom drške. Štap može simbolizirati velikodostojanstvenika ili seoskog poglavara. Tordirani štap
kakav se javlja u Imotskoj krajini simbol je vlasti i časti pokopanog. Motiv grana i drveća također
je čest u Imotskoj krajini. Povezuje se s drvom života. Možda
su ovi prikazi preuzimani s nekih antičkih sarkofaga. Na sljemenjaku iz
Studenaca se također vidi stablo u obliku palmete (sl. 58.).