Stecci u Imotskoj krajini

Sadrzaj | Uvod | Tipologija stecaka | Radionice - kamenolomi | Rasprostranjenost | Ukrasavanje stecaka | Bordure | Simboli | Figure | Natpisi | Zakljucak | Summary | Literatura:

Rasprostranjenost

Cista Velika
Lovreć
Ričice
Studenci
Proložac
Vinjani
Zagvozd
Slivno
Lokvičići
Zmijavci
Župa Biokovska
Medovdolac
Grabovac
Biorine
Tijarica i Čajer

stecci_u_cisti_velikoj.jpg

1.  Cista Velika

 

Kod crkve Sv.Jakova izvan groblja nalazi se stećak sanduk. Dva su stećka uzidana u ogradu oko groblja, a jedan je ugrađen u crkvu.

Mala gomila na Crljivici je prapovijesno groblje na kojem se nalazi šest stećaka sljemenjaka, četiri sanduka i jedna ploča. Svi su bogato ukrašeni.

           Velika gomila na Crljivici je također prapovijesna gomila koju je prepolovila cesta Trilj – Imotski, tako da se stećci nalaze sa sjeverne i južne strane puta, nekropola ima šesnaest sljemenjaka, pedeset i šest sanduka i petnaest  ploča.  Jedan maleni stećak je pored sedam bunara u rupi istočno od Velike gomile na Crljivici. 

           Zadužbina se nalazi 5oo m južno od crkve Sv. Jakova. Na Zadužbini se nalazi  sarkofag sa postamentom, šest sanduka i dvije ploče. Svi su ukrašeni.  

 

 2. Lovreć 

 Za nekropolu Mramori veže se legenda o poginulim svatovima koja se vezuje za tri ukrašenija sljemenjaka. Svatove su napali hajduci prije vjenčanja, pa su u jednom grobu djever i nevjesta, u jednom barjaktar, a u trećem mladoženja.[1] Na toj nekropoli se nalazi stećak Vlkoe Bogdanića koji ima natpis na sljemenu. Također je na tom lokalitetu i grob bračnog para Kustražić. Stećci-Mramori je nekropola na Kamenjaku 5 km od župne crkve iznad sela Bekavci s lijeve strane na putu prema Imotskom, tu se nalazi 13 stećaka sljemenjaka, 14 sanduka i 2 ploče. Markuzova ograda je druga nekropola stećaka u Lovreću. Također je pretrpjela veliko uništavanje. Jedan stećak sljemenjak s ove nekropole nalazi se ispred Osnovne škole u dvorištu, jedan služi kao oltar u kapeli pred starom crkvom. Od ove nekropole ostalo je pet stećaka sljemenjaka i pet ploča povaljanih i razbacanih po livadi zapadno od Zdrastvene stanice.



[1] M. GLIBOTA, 2007, 45.

 

3. Ričice

Tu su bila dva važnija lokaliteta: Pratrova glavica i groblje u Parlovima. Stećci u Ričicama kod župne crkve su preneseni s Pratrove glavice. Ovi stećci su siromašni ukrasom. Jedini ukras su izrazito rijetki križevi i izraženo reljefni polumjeseci i zvijezde. Sljemenjaci su ukrašeni tordiranom vrpcom ili uvijenim užetom. Grubo i siromašno ukrašeni stećci. Groblje  na Pratrovoj glavici je brojalo 38 a kod Parlova 12 stećaka.[1] Ovaj broj je dobiven nakon arheoloških istraživanja. Dvije nekropole u Ričicama sadržavale su ukupno 141 grob, a nad njima je bilo postavljeno 50 kamenih spomenika. Nekropola u Parlovima je   tri puta  manja od Pratrove glavice, a  ima veći broj ornamentiranih stećaka.



[1] N. JAKŠIĆ, 1983, 61-71.

 

4. Studenci

 

Na žalost mnogi studenački stećci su srušeni i uništeni. Kod lokaliteta Zvizda nalazi se sljemenjak sužen prema postamentu i tri sanduka. Ovaj sljemenjak je bogato ukrašen tordiranim užetom, spiralama na sljemanu, scenom lova, ljudskim figurama, florealnim motivom uz koji se nalazi muška figura sa mačem.  Nekoliko stećaka se nalazi  prema Šakića kućama uz cestu. Nekropola Turske ploče nalazi se sto metara zapadno od izvora Zvizde uz cestu prema zaseoku Glavici. No nažalost niti jedna kamena gromada više nije na groblju svi su uništeni i odneseni. U zaseoku Glavica nalazi se jedan sanduk oštećen i nagrižen zubom vremena, tu je još nekoliko stećaka i svi su bili na njivama iznad grobova s desne strane ceste, ima ih  osam .[1] Ukupno na lokalitetu Stećci ima 23 stećka, Grebine imaju devet, a lokalitet Križi pet.



[1] Z. BILIĆ, 2001, 21.

 

5. Proložac

 

Manje skupine stećaka raspoređene su uz sjeverni rub polja, na položajima Vrbina, Čanjevice i Rimčeva ograda. Jedan sljemenjak nalazi se kod igrališta Šarampov uz Suvaju u samom centru Prološca. Sa zapadne strane sljemenjaka nalazi se mješovito kolo, zavojnica, a iznad je shematski prikaz utvrde sa pet kula.[1]

            Nekropola Rimčeva ograda ima nekoliko ploča i sanduka, no sve je danas prekriveno bršljanom i nevidljivo. Po pisanju M. Loze tu je bilo 4 sanduka od kojih su neki ugrađeni u obližnji zid. Na lokalitetu Čanjevice koje su 1500 m od Sv.Mihovila nalaze se dvije glavice. Na jednoj je dvadesetak neukrašenih sanduka i ploča, a na drugoj su 4 sanduka od kojih je jedan ukrašen sa dva križa.[2] U župnom dvoru crkve Sv. Mihovil nalazi se jedna  ploča ukrašena polumjesecom i rozetom razdijeljena na četiri polja u obliku križa i jedan sljemenjak   koji   grubo ukrašen arkadama i scenom lova. Po istom groblju i na Opačcu se nalazi nekoliko križeva. Stare križeve je opisao M. Lozo i objavio u listu Proložac. Smatram da su oni dosta kasniji, no prema njegovom opisu na nekima se nalaze polumjeseci i križevi, a na jednom spominje štit, [3]što bi i bili motivi koji se nalaze po stećcima.

            Na Opačcu se nalazi  ploča sa prikazom kola (četiri žene i kolovođa muškarac a iznad njih su dvije svastike i polumjesec;[4] a druga ploča sa istokračnim  križem na sredini. Tu su još dva stećka sanduka koji su poslužili kao oltar u Gospinoj crkvi, a jedan je ugrađen kao nadvratnik bočnih vrata).[5]  



[1] Lj. GUDELJ, 1998, 170.

[2] M. LOZO, 1984, 6-9.

[3] M. LOZO, 1985, 11-15.

[4] S.TONKOVIĆ, 2005, 85-104.

[5] M. LOZO, 1984, 17-20.   

        Na lokalitetu Greblja u Lugu, u Prološcu, nalazi se jedna križina ukrašena polumjesecom i jedna neukrašena križina ubačena u svod starokršćanske grobnice. Ovaj višeslojni  lokalitet je već dugo poznat arheolozima i neistražen, bez obzira što kosturi doslovno vire iz zemlje. Uokolo ima raznih ulomaka i križeva novijeg datuma

 

6. Vinjani

 

 Kod sela Rudeži u Vinjanima  nalazi se jedan sljemenjak, 17 sanduka i 4 ploče. Ova nekropola je također zapuštana i  dekoracije su slabo vidljive. Sanduci su ukrašeni križevima, ornamentalnim trakama, na jednoj ploči je štit s mačem na sredini.  Sljemenjak je trapezoidnog oblika, ukrašen kolom i scenom lova s južne strane, stilizirani ljiljan se nalazi na zapadnoj strani, na sjevernoj strani križ čiji krakovi nose još po jedan križ, a na svemu tome se nalazi kolo, sve djeluje kao da križ nosi kolo[1], a na istoku se nalazi stilizirani ljiljan.  Iznad  Topića nalazi se Mala Topića gomila u obliku elipse gdje se nalazi nekoliko ukrašenih prizmatičnih stećaka,[2] a iza kuće Vibora Škeve,  pri samom brdu nalazi se još jedan sanduk grubo ukrašen polumjesecom i zvijezdom, figurom s mačem, jelenom i psom.[3]                  



[1] L. KATIĆ, 1954, 160. sl.36. donosi dobru fotografiju istog.

[2] A. ŠKOBALJ, 1970, 303. i 310, sl. 247. donosi crtež gomila u Vinjanima.

[3] A. ŠKOBALJ, 1970, 310, sl. 248. donosi crtež navedenog stećka.

 

7. Zagvozd

 

"Vukov greb" je veličanstven sljemenjak koji se nalazi  na samom ulazu u Zagvozd, na Golubinćini iznad Bartulovića kuća, s desne strane puta, pri dnu je sužen, trapezoidan.  Sljeme je također ukrašeno dvojnim spiralama. Na jednoj strani je scena lova, gdje vidimo lovca s mačem u ruci koji progoni dva jelena. Uže strane sljemenjaka su ukrašene spiralama koje izlaze iz zajedničke stabljike i izvijaju se svaka na svoju stranu. Iz legende o tom stećku saznajemo da se Vuk doselio iz Bosne, pobjegao od vladara koji ga je slao u rat. Ovaj je stećak prikazan na izložbama u Parizu 1963. godine, u Sarajevu 1970. godine i  u Budimpešti 1972. godine, te je vraćen u Zagvozd 1974. godine.

           U Zagvozdu ima  stećaka na više lokaliteta. Kod crkve Svih Svetih bilo ih je 27, a danas ih je svega 5. U okolici crkve Velike Gospe i  sv. Križa svi su potpuno uništeni.  Od mnogih zagoških stećaka posebno treba istaknuti i  Zaranč ploču koja se u narodu zvala Saranč ploča prema glagolu sahraniti (saraniti). Na njoj se nalaze šesterokrake rozete u kutovima, te križ i polumjesec, a jasno je čitljiva i godina 1645. Pod pločom je grob kojeg su seljaci otvorili 1865. i naišli na kosti.  Postoji legenda koja se vezuje uz Zagvozd i Budimire gdje i počinju imotski stećci. Budimiri su nekad bili značajna nekropola stećaka no kroz nju je prolazila cesta koja je nekoliko puta proširivana, stećci su premještani, korišteni za ivičnjake tako da su tu ostali tužni ostaci. Legendu prenosi F.Ivanišević u svom radu o Poljicima, a po navodima Natka Nodila koji kaže da je stari  seljak iz Budimira pričao: “ Kaže moj did, a čuo sam i od drugih. Bila neka Vida Vidoševića, živila devet stotina godina, i to tri stotine curom, tri stotine ženom, a tri stotine udovicom i ona ih je sve kamene jednog po jednog, preduć kudiljicom u ruci, na glavi snila, eno gori s onog brda. Nu kad je htila i najposljednjeg da snese, u sri strane stala. Tu od umora pod stećkom dospila. Na tom istom mistu ukopalo je, a ona je posljednji stećak na grobnicu joj navalila. Eno ga u srid strane lipši nego ovdi ijedan.“[1]

            Ovu legendu koja očito pripada Imotskoj krajini donosi i L. Katić opisujući stećke u Zagvozdu, ali u obliku pjesme koju je zabilježio P. Kaere. Koji kaže da se ova zagvoška pjesma odnosi na Zaranč nadgrobnu ploču velikih dimenzija 252X210X30 cm i na lijepu i jaku Vidoslavu, sestru popa Radoslava

        Ona poni ploču na Zaranču       

        Ovce pasuć, a kudilju preduć

        Bože mili čuda velikog

       Trista godin mlada divovala

       Trista godin mlada nevovala!

       Trista godin mlada udovala!


[1] http://www.zagvozd.hr

 

 8. Slivno  

 

 Oko stotinjak metara od Ravlića kuća prema zapadu u ogradi, uz sam put nalazi se jedan stećak bez ukrasa. Na mjestu današnje crkve morala je nekada biti velika nekropola stećaka. Predaja kaže da se crkva zidala gdje je bilo najviše stećaka. Ima ih dosta uzidanih u zidove crkve.

           Glavna nekropola nalazi se kod Mrkonjića kuća[1], na mjestu nazvanom Grebnik. Na prapovijesnoj gomili nalazi se 9 obrađenih stećaka sanduka i 20 ploča. S lijeve strane puta nalaze se 2 stećka sarkofaga s postamentom, 23 sanduka i 20 ploča. Ova je nekropola bila velika, ali stećci nisu osobiti. Rijetko su ornamentirani. Od sanduka jedan se ističe svojom veličinom. Dimenzije su mu 184X125X60 cm. Gornja ploha ukrašena je spiralnom lozicom. Okomite plohe na sva četiri kraja ispunjene su prikazom kola. Na sjevernoj dužoj strani igraju kolo 4 žene u haljinama. Kolo se nastavlja na objema dužim stranama. Svuda su po 3 ženske. Na južnoj, dužoj strani, kolo vodi muškarac i 2 ženske. Na kraju, do muškarca, isklesana je ruka, svinuta u laktu s raširenim prstima. Sve su figure zdepasto prikazane, ruka je također neprirodno debela. Vjerojatno je majstor bio loš. Drugi sanduk je na krajevima zaobljen, ornamentiran je uokolo po debljini, sa strana se nalaze osmerolatične rozete izrađene u visokom reljefu. Još je jedan sanduk ukrašen spiralnom lozicom.



[1] A. MRKONJIĆ, prof. s katedre Pedagogije,  tu je osnovao etnološku zbirku u svojoj rodnoj kući.

 

Na Barića torini između Marinovića i Selaka  je osamljen stećak sanduk kvadrasta oblika [1]



[1] LJ. GUDELJ, 2005, 108.

 

 9. Lokvičići  

 

Ovdje imamo dva značajnija lokalitetima i po brojnosti i po interesantnim prikazima na stećcima. Kod Pezinih kuća je nekropola koja se nalazi s lijeve strane puta kad se ide kroz Berinovac u Imotski (treba se uvući u selo).Tu ima šest sljemenjaka s postoljem, 13 sanduka i 4 ploče,[1] oni se nalaze u nekakvoj ogradi.[2] Posebno se ističe jedan sljemenjak na postamentu. Ukrašen je jeruzalemskim križem i oklopljenom rukom s prednje strane. Na sjevernoj strani ima scenu turnira među arkadama. Zumbulova glavica je drugi lokalitet koji se nalazi s desne strane puta kad se ide prema Imotskom. Stećci su brojni i rasprostiru se na velikoj površini od prvih Lozića kuća pa do njiva ispod crkve. Ukrašeni su jednostavno, na grubom vapnencu obraslom patinom tako da su ukrasi slabije vidljivi. Nalazi se mnoštvo sanduka, sljemenjaka i ploča koji su ukrašeni jednostavno i zapravo uobičajeno za stećke. Jedini drugačiji motiv su neobični stilizirani cvijet i isto takva konjska zaprega, što se može vidjeti na slici 85.



[1] L. KATIĆ, 1954, 145. donosi i zanimljivu crticu i kaže da je tu „Vejsil Čurčić jednom snimao stećke i umalo da nije platio glavom, jer je poslije jednog sata grad obio ljetinu“, a to se slaže s narodnim legendama koje govore o ne diranju stećaka jer donose nesreću.

[2] L. KATIĆ, 1954, 160. On donosi  fotografije s lokaliteta Pezine kuće, prizori su vidljiviji i istaknutiji, situacija se  danas bitno promijenila, obrasli su i patinom i raslinjem.

 

10. Zmijavci

Nekoliko stećaka nalazi se na Dikovači u Zmijavcima, u blizini starokršćanske bazilike. Dikovača je bila pokrivena grobovima, a danas se još nalaze četiri sljemenjaka, dva sanduka i tri ploče. Ukrašen je samo sljemenjak na postamentu.[1]  On je trapezoidan s profiliranim krovom, na široj strani je kolo od muškarca s pruženom rukom i tri žene. S druge strane je polumjesec i osmerokraka zvijezda, na užoj strani je ljiljan kojemu latice završavaju trolistom i savija se u spiralu na obje strane. Stabljika mu je tordirana poput užeta.  "Lovrin greb"[2] je naziv za  stećak koji se  nalazio na Dikovači, bio je ukrašen štitom i mačem. Nema ga više.



[1] L. KATIĆ, 1954, 144.

[2] Isti, navodi da je u zabilješkama iz 1935.opisao “Lovrin greb“ koji 1952. ne pronalazi, 144.

 

11. Župa Biokovska gdje se pokoji stećak javlja  sporadično. U groblju je jedan uzidan u mrtvačnicu, on je ukrašen lozicom, križem i polumjesecom. U istom groblju, na jednoj ploči je uklesana noga od koljena do stopala, bez naznake prstiju, kao da je u čizmi. Uz nogu je uklesana i ruka s vidljivim prstima, od mišice savinuta u laktu, sa zvijezdom u blizini. Ovo je rijedak prikaz na imotskim stećcima. Uokolo se nalazi nekoliko ploča ukrašenih uobičajeno. Mnogo ih je ugrađeno u pločnik stare zapuštane crkve. Na lokalitetu Topola nalazi se sljemenjak. Na lokalitetu Pližine kod Luetića nalazi se nekoliko stećaka, pa i onaj sa sv.Jurom.

 

12. Medovdolac

Između Medovdolca, Zagvozda i Grabovca ima mnogo stećaka. U Medovdolcu, na Mustapića glavici su razbacani stećci. Danas ih je 12, a mnogo ih je ugrađeno u okolne poljske zidove.

 

13. Grabovac - Kod župne crkve su četiri stećka sljemenjaka, uzidani su u temelje sakristije. Na jednom stećku opaža se križ, kojemu krakovi završavaju izdubljenim krugovima. Jedan od stećaka je pri dnu sužen i nalazi se na kraju dvorišnog zida kao ukrasni završetak. Na užim stranama je križ, a na širim konjanik koji ubija jelena, a na drugoj je mješovito kolo u kojem podbočeni muškarac predvodi dvije žene. Na lokalitetu Orasi nalazilo se  pedesetak neukrašenih stećaka. [1]



[1] L. KATIĆ, 1954, 152. ovdje se samo spominje da ima stećaka u Ričicama, na dva lokaliteta, i da su neukrašeni što je netočno.

      

14. Biorine

Su susjedno selo Ciste Velike i tu nalazimo na malom humku u Lazinama koje su 250 m od Pišteta, s lijeve strane puta, 12 sanduka s postamentom, ali bez ornamentike. Četiri stećka se spominju kod Mladinovih kuća. Deset stećaka se spominje kod Ćubića kuća.[1]  No malo dalje u Budimirima koje je pogranično selo Imotske i Sinjske krajine, a obrađuje ga i L. Katić, nalazi se velik broj stećaka. [2]Pištet, Pisak, Steljci i Lazine su lokaliteti sa stećcima. Pisak je mali humak na cesti između Sinja i Ugljana na kojem se nalaze tri ploče. Prije ih je bilo više. Na Steljcima se nalaze tri sljemenjaka i dva sanduka. U blizini s lijeve i desne strane puta ima 48 stećaka. 3oo metara istočno od Piska i Steljaka nalazi se prapovijesna gomila Pištet sa 43 stećka, svi  u obliku sanduka osim dva.

15. Tijarica i Čajer

Tijarica je prostrana visoravan između Aržana i Strizirepa. Na položaju koji iz Aržana vodi u Tijaricu nalazi se nekoliko stećaka sljemenjaka na gomilama blizu  Jakelića gradine. Tarabnik je naziv za područje oko današnje župne crkve gdje je groblje u kojem su neki grobovi pokriveni malim, uskim, a dugim stećcima trapezastog oblika. Čajer je položaj u donjoj Tijarici. S južne strane ceste koja iz Tijarice vodi u Vrpolje nalaze se vrlo jednostavni stećci. Na nekima je križ, reljefni ili usječeni. Malo dalje nalazi se još jedna nekropola. Na njoj nema križeva što ukazuje da se radi o nekoj vjerojatno vjerskoj podjeli.[3]

 

 



[1] L. KATIĆ, 1954, 133.

[2] Isti, 1954, 131.

[3] A. ŠKOBALJ, 1970, 311-313.

 

 

Križina iz Luga u Prološcu Donjem

dsc00660.jpg